Tanja Cvitko

Dok krajem siječnja nestrpljivo čekamo novu romantičnu pošiljku bijelih pahulja, ali ipak bez ledeno hladnih jutara i smrznutih kostiju, saznajte kako je grad Maribor nekoć drhtao u stravičnom ledenom oklopu.

Ledenu gradsku priču interpretira gradski pripovjedač i publicist Vid Kmetič.

Vid Kmetič podsjeća nas na mariborske ledene zime

Zasigurno je svatko od nas već čuo od svojih roditelja ili baka i djedova neku priču iz vremena kada su zime bile “još one prave”. U to je vrijeme svake zime padao “metar snijega” i iz kuće se moralo izlaziti kroz prozor. Moglo se čak i klizati na zaleđenoj Dravi.

Pa, ruku na srce, i sami se sigurno sjećamo nekih posebno izdašnih zima sa snijegom. Na primjer one 1986. godine. Tada je, u veljači, u nekoliko dana palo više od sedamdeset centimetara snijega. Na Mariborskom Pohorju nakupilo ga se gotovo metar i pol.

No, činjenica je da su zime sve blaže i snijega ovdje ponekad ima doista tek za uzorak. Službena meteorološka mjerenja pokazuju da se u Mariboru broj dana sa snježnim pokrivačem u razdoblju od 1951. do 2006. godine smanjivao po stopi od 3 dana na 10 godina. Ali to je statistika, ljudi više pamtimo ekstreme.

Maribor u polarnoj veljači 1929. godine

U svojoj knjizi o Mariboru Rudolf Gustav Puff napisao je kroz povijest grada nekoliko rečenica o vremenu: Tako je 1333. godine, nakon ljetnog prosinca, došla otrovna proljetna hladnoća koja je trajala 5 tjedana. Smrzavali su se ljudi i stoka.

– 8. siječnja 1789. godine Drava se posve zaledila, što se nije dogodilo od 1709. Za 1790. godinu Puff piše da je u prva tri dana travnja palo najviše snijega što ga ljudi pamte, zatim 21. travnja pritisnula je otrovna studen. Sljedeće godine 7. svibnja zbog velike hladnoće morali su posvuda ložiti vatru.

Najgora zima 20. stoljeća je ona iz veljače 1929., kada je polarna hladnoća zahvatila praktički cijelu Europu. U Poljskoj je izmjereno -40°C, u Beču i Berlinu -30°C, a iz grčkih sela stižu dojave o napadima vučjih čopora. Izgladnjeli vukovi napadali su lokalno stanovništvo.

Loše je bilo i za Maribor, jer je zbog snijegom zatrpanih cesta i željezničkih pruga u gradu nedostajalo svega, a posebno ugljena. Gradska uprava uvela je sustave javnog grijanja za najsiromašnije. Jedan takav bio je u građanskoj školi za dječake u Krekovoj ulici, te u meljskom dječjem vrtiću i ženskoj školi u predgrađu Magdalena. Čaj i kruh dijelili su se siromasima u autobusnoj čekaonici na Glavnom trgu.

“Dokle još taj snijeg?” pitao se Maribor

– Rajši vidim svečana na polju volka, nego tamkaj hoditi v srajci moža! Ako je preveč toplo svečana, malitravna še počiva hrana; ako pa je svečana mraz, malitravna se poti obraz. [U veljači više volim vidjeti vuka na polju nego čovjeka koji hoda u košulji! Ako je u veljači pretoplo, u travnju hrana još odmara; ali ako je veljača hladna, u travnju se lice znoji, op. prev.]

– Ove su godine izreke naših predaka iznimno aktualne. Ali mi ih se više sjećamo po proročanstvima lijepog nadolazećeg proljeća nego po đavolskoj hladnoći koja nam dan za danom gmiže kroz kosti.

– Hladni val stiže iz Rusije, hladnoća jenjava, najveća hladnoća tek dolazi — tako nas “tješe” vremenske prognoze, ali drhtimo kao prut pod ovom sibirskom klimom… Jučer ujutro živa se zaustavila barem na 14,4 stupnja ispod nule. Danas se spustila na minus 26,5. Minimalna tijekom protekle noći bila je zasigurno minus 27 stupnjeva.

– Najgore je što se nikako ne može ublažiti nedostatak ugljena u našem gradu, kao što su uz pomoć gradske uprave učinili u Ljubljani. Poput burmuta, trgovci dijele dragocjeni crni dijamant kupcima, koji se u redove postavljaju kao nekad za kruh i brašno. Dokle još…? napisao je Mariborski večernik Jutra 11. veljače 1929. godine.

Četiri dana kasnije zapisali su:

– Sniježi i neprestano sniježi. Mećave zasipaju svako dvorište, a oblačno nebo ne obećava nikakvu promjenu. Hladnoća je donekle popustila. Od – 17°, živa se jučer do podneva popela na – 12,5°, a nebo je od srijede na četvrtak ispustilo 12,8 mm otopljenih oborina. Jučer nije bilo bolje, a danas opet pada snijeg.

Srećom, nije bilo većih nezgoda

Osim problema s transportom i opskrbom ugljenom, snijeg i hladnoća uzrokovali su i probleme s opskrbom vodom i plinom. Voda u cijevima se ledila. Iz popucalih plinovoda na nekoliko je mjesta curio plin, ali srećom nije bilo većih nezgoda. Polarna hladnoća sa snježnim zametima nije popustila do kraja veljače. Grad Maribor se još mjesecima kasnije nosio s posljedicama.

Ugodnije zimske mariborske priče

Ukoliko vas ledena mariborska priča štrecnula do kostiju, preporučujemo da uz vrući čaj pročitate neke od toplijih snježnih lokalnih priča.

Podsjetite se na slavnu Zlatnu lisicu na poznatom brdašcu Pohorju ili na one “prave sportske zime” na skakaonici Pekrska gorca! Jeste li znali da je Pohorska uspinjača bila prva žičara u Jugoslaviji? Saznajte!

Naslovna fotografija: Maribor, Glavni trg, zima 1961. godine, arhiv getarchive.net

Tekst zasnovao i napisao: Vid Kmetič
Prevela i prilagodila: Tanja Cvitko

objavljeno na portalu Turističke priče, 29. 1. 2024.

Slični tekstovi