Tanja Cvitko

Predstavljamo riznicu anegdota iz Maribora između dva svjetska rata! Čekaju vas zanimljivi mariborski incidenti – od Kineza koji su se snalazili kako su znali i umjeli, do sitnih kriminalaca koji su uhvaćeni “s prstima u pekmezu” – ili bolje rečeno, s kokošima u košari!

A tek alkohol, naravno, igra svoju važnu ulogu u cijeloj toj priči.

Pa ipak, mi smo grad najstarije vinove loze na svijetu! Ruža iz Polskave, uzbuđena zbog alkoholne radosti, definitivno je zaslužila svoje mjesto na policijskom ričetu zbog svojeg improviziranog performansa!

Kroz brojne časopisne isječke, Vid Kmetič nas vodi na putovanje kroz živopisni gradski život Maribora tog vremena, nudeći nam uvid u njegove neobične i zbunjujuće događaje.

Vid Kmetič predstavlja bombončiće iz mariborskih novina

Pri traženju podataka o prošlosti našeg grada, osobito za razdoblje između dva rata, dragocjeni su izvori informacija dnevne novine toga vremena. Osim važnih i velikih priča koje su donosili, u njima također nalazimo zapise o potpuno svakodnevnim događajima i ritmu grada.

Čitajući ove kratke vijesti, takozvane bombončiće, čini se da je pisanje istih bilo posebno zadovoljstvo piscima. No, istovremeno stječemo osjećaj da se povijest ponekad zaista ponavlja i da priča o mariborskoj duši nije tako daleko od istine.

Mariborski incidenti u kineskoj koloniji

Bilo bi pogrešno misliti da je veza našeg grada s Kinom novodobna pojava, jer “mariborske” Kineze spominje već dr. Sergej Vrišer u svojoj knjizi Maribor v barvah mojega časa. Piše da su u siromaštvu živjeli blizu artiljerijske kasarne, a svoju bijedu su olakšavali izradom i prodajom papirnatih igračaka ili lampiona. U veljači 1928. godine, o kineskoj koloniji u Mariboru pisao je Mariborski večernik Jutra:

– Trideset djece sunca već nekoliko mjeseci boravi u gostima Maribora i već tjednima su pod skrbi gradske općine koja ih je smjestila u nekadašnju vojarnu i osigurava im i dnevni obrok. Svaki dan dolazi više izaslanika kineske kolonije u gradsku upravu po opskrbu, koja se sastoji od kruha, riže, brašna, kupusa i drugih namirnica. Također dobivaju petrolej jer sa sobom imaju male petrolejske peći na kojima kuhaju. S grahom kojeg su jednom dobili, imali su nesreću jer nisu znali da grah treba dugo kuhati pa im je vjerojatno u tom kuhanju izgorjelo previše petroleja.

Očito su jako zadovoljni s putovanjem do gradske uprave radi prehrane. Već ih je došlo desetak, ali kada su im objasnili da su dva dovoljna, drugog su dana zaista došla samo dva, trećeg dana opet četiri ili pet. Strpljivo čekaju na bonove za hranu, znatiželjno razgledavaju oko sebe. Ako se pruži prilika, zatraže od nekoga janbo (šibice) ili jen (cigaretu).

Prodaja papirnatih igračaka davno je završila jer je zabranjena, no neki dobivaju razne poslove od općine. Za kineske goste moramo zahvaliti nekom našem poznatom predstavniku koji im je dao vizu. Navodno je dodao da je u Jugoslaviji toplo te da će moći prodavati koliko god žele.

Kineski izbjeglice koje je rat protjerao iz njihovih domova, boravile su u našem gradu samo godinu dana. Kako je naveo dr. Vrišer, 1929. godine iz Maribora su u Francusku poslali malu skupinu izbjegličke djece.

Sitni lopovi

Prigovori da ruka pravde rijetko doseže prave kriminalce i da iza rešetaka završavaju samo »sitni lopovi«, postali su, osobito posljednjih godina, naša stalna pojava. No, s onim pravim (sitnim lopovima, naime) predstavnici mariborske policije imali su puno posla dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ovakvi su bili mariborski incidenti povezani s njima:

– Jučer je stražar na Tržaškoj cesti primijetio nekog muškarca kako nosi košaru s kokošima. Kada je primijetio stražara, sakrio se u dvorištu radničke pekare. Nakon čega ga je stražar pažljivo promatrao i utvrdio da nosi šest ukradenih kokoši, koje je odnio od svoje dosadašnje gospodarice iz Frama, kod koje je radio kao sluga zadnjih 14 dana.

Tek što su ga doveli u Maribor, već se pojavio na policijskoj stanici oružnik iz Slovenske Bistrice, koji prati Ignaca Klanšeka – tako se zove spomenuti lopov – zbog raznih krađa, osobito krađa kokoši, jaja i peradi općenito. Ignac je bio veliki prijatelj sve pokretne tuđe imovine i nije se odricao ni novca ni džepnih satova. Za sve utvrđene i neutvrđene krađe morat će se braniti pred sudom.

Mariborski incidenti sa kokošjom kriminalnom organizacijom

Očito je krađa kokoši tada bila prilično popularna aktivnost među kriminalcima; u siječnju 1928. godine policajci su otkrili čak pravu “kokošju” kriminalnu organizaciju. Njihov vođa nije bio među najsofisticiranijim i vještijim lopovima, niti nije pokazao pretjeranu lojalnost prema svojim suradnicima:

– U posljednje vrijeme u Mariboru i okolici ponavljale su se krađe kokoši. Unatoč dugotrajnom praćenju od strane policije i oružništva, nije bilo moguće otkriti kriminalnu grupu. Međutim, jučer je mariborskoj policiji konačno uspjelo uhapsiti glavnog sudionika, 27-godišnjeg Filipa Juga iz Slovenske Bistrice. Na trag su mu došle vlasti na taj način jer je prilikom jedne krađe izgubio dokument s svojim punim imenom.

Na ispitivanju je Jug priznao različite krađe, posebno optužujući supružnike S. Tvrdio da su oni zajedno izveli većinu krađa, dok je on “sudjelovao” samo jednom, kod Luke Furmana u Radvanju, gdje je ukrao deset kokoši i mlado prase, koje je morao pustiti jer je previše cvililo ispred svinjca. Ukradenu perad je kriminalna grupa djelomično koristila za sebe za blagdane, a djelomično prodavala po dnevnim cijenama. Spomenuti trojac također je sumnjiv za krađe u Dečjem domu, gdje je 1. prosinca nestalo 20 kokoši.

Samostanske marelice privukle su mangupe

Mariborske sitne kriminalce nisu privlačile samo perad, jaja i povremeno koje mlado prase, čak ni samostanske marelice nisu bile sigurne od njihovih lopovskih prstiju:

– Vođa samostana školskih sestara je jučer bila obaviještena od neke žene da prijeti ozbiljna opasnost prekrasnim žutim marelicama u samostanskom vrtu. Prekjučer su ih neki mladići primijetili i oko pola 1 ujutro otkinuli oko 26 opeka sa zida vrta kako bi lakše došli do stabla. Te noći ih je nešto spriječilo. Prije nego što su napali voće samostana odlazeći su razgovarali, rekavši da će im pripremljeni put dobro doći sljedeće večeri. Vođa sestara je prijavila slučaj policiji i sinoć je čuvar uspješno čuvao marelice tako da delinkventi nisu došli blizu. No, što se još sve može dogoditi, naravno, nitko ne zna.

Šarmeri, noćni pustolovi i njihovi mariborski incidenti

Jedan od najrasprostranjenijih stereotipa o Štajercima – posebno Mariborčanima – je taj da smo ljubitelji dobrog vina i da se znamo poveseliti. To nije promaklo ni Rudolfu Gustavu Puffu, koji je već sredinom devetnaestog stoljeća pisao o “sklonosti ka pijenju” slovenskog govornog stanovništva grada. Neki zapisi iz dvadesetih godina prošlog stoljeća o posljedicama previše gledanja u čašu su jednostavno briljantni:

– Jučer oko pola jedanaest je Nacek D. bio tako dobro raspoložen da je svirao svoju harmoniku i veselo pjevao ulicama Maribora, kao da je u nekom šumarku. U Smetanovoj ulici, ništa ne sluteći, naišao je na stražara, koji ga je zapisao u svoju crnu bilježnicu.

Ponekad su zbog alkoholnih isparenja izbila osjećanja ljubavi i mariborski incidenti, ljeta 1927. čak ispod prozora “ledeno hladne” Helene:

– Jučer je neki Franček izljevao svoja osjećanja u Mlinskoj ulici. Unatoč tome što je Helena, koja je inače udata, već nekoliko puta bila u njegovom društvu, sada mu nije htjela odgovoriti. Budući da je Frančekovo dozivanje bilo preglasno za noćno vrijeme, stražar ga je “zapisao” i poslao spavati.

(Ne)zgoda s konopcem i sumpornom kiselinom

Što je želio pokazati neki Studenčan demonstrirajući s konopcem i sumpornom kiselinom, ostaje zauvijek misterij, događaj bi mogao završiti i tragično. Srećom, ostalo je samo na ovom zapisu:

– Stolar K. u Studencima je u subotu malo popio i svađao se kod kuće. Kada se jako uzrujao, želio se objesiti, a kada su mu uzeli konopac, popio je malo sumporne kiseline. Pozvali su hitnu pomoć i skupilo se i susjeda kako bi ga smirili i zadržali na ovom svijetu. Čovjek je smatrao da su demonstracije njegove ljutnje završene i svima prisutnima je rekao: ‘Nestanite, ako ne želite da vas izbacim van!‘

Ružini alkoholni mariborski incidenti

Alkoholu nisu podliježali samo predstavnici jačeg spola, u javnosti se je “ružno” ponašala i Ruža iz Polskave:

– Sinoć oko 21. sat neka Ruža Windiš, ugledna osoba iz Spodnje Polskave, pravila je takve divljačke scene u gostionici Wilson na Aleksandrovoj cesti, skačući po stolu i slično, da su je morali premjestiti u policijsku postaju i komisarijat. Čak ni tamo je nisu mogli smiriti. Bjesnila je i vrijeđala policijske službenike, bilo je straha i užasa. Nije bilo druge opcije i zadržali su ju šest dana na policijskom ričetu.

Još više mariborskih priča!

Zaboravite na dosadne turističke atrakcije – s Vidom ćete zakoračiti u dubinu duše Maribora. Pripremite se da vas začara svojim pričama, zbuni svojim nevjerojatnim saznanjima, nasmije do suza i ostavi vas bez daha svojim jedinstvenim pristupom. Vid Kmetič nije običan gradski vodič – on je vaš prijatelj u otkrivanju gradskih tajni.

Spremni ste doživjeti mariborske incidente? Čitajte dalje!

Naslovna fotografija: Štajerska čaga 2019. u Vetrinjskom dvoru, arhiv udruge Hiša!

Zasnovao i napisao: Vid Kmetič
Dopunila, prevela i prilagodila: Tanja Cvitko

Slični tekstovi